sre - 16.05.2012
Akrep s karticom
izvor: DIRETNA AKCIJA
Ne pamtim da je neko skoro napravio tako perfidnu i moćnu medijsku sabotažu, te ovako šarmantno osujetio podle zamke domaćeg i svetskog bankarskog sistema! Talentovanu glumicu Natašu Marković jednostavno niste mogli da ne primetite kako se u TV reklamama za karticu banke „Intesa“ antipatično krevelji i spopada one jadne ljude po ulica i dućanima.
Izdresirani onim šta ih čeka, već u prvim stotinkama reklamnog spota, gledaoci posežu za daljinskim upravljačima sa hitrošću Vajata Erpa ne bi li utehu i spas našli na nekim od kanala na kojima ih dočekuju umilna lica predsedničkih kandidata, izveštaji o saobraćajnim nesrećama, ubistva i ratne reportaže... Bilo šta, samo ne strogo spopadanje upravnice bankarskog koncentracionog logora: „E što bi vama stajao onaj Alfa... Kakosezove, Romeoijulija?!“. Brrr, usro sam se, ovo je strašnije od one voditeljke „Najslabije karike“ i Ivane Konstantinović s B92 zajedno!

Ova hrabra kruševljanka poznata je po ulozi u legendarnoj seriji „Lisice“ po kojoj je snimljena svetski popularna serija „Seks i grad“. Trenutno snima peti nastavak filmske sage „Tesna koža“. Inače, ovo joj nije prva sabotaža ove vrste! Već se oštro pobunila protiv tretiranja žene kao objekta kada se kao prva domaća javna ličnost slikala za naslovnicu Plejboja, nakon čega je njegovo srpsko izdanje propalo već na samom startu izlaženja.

pet - 11.05.2012
DAJEM OSTAVKU!
(ili kako se pop naljutio na selo pa odseko sebi kurac)
izvor: DIREKTNA AKCIJA
Godinama srećem ojađene i ucveljene kako kukumavče da su svi političari lopuže, ubice i lažljiva govna koja su im upropastila najbolje godine života… Pa mi ovako velikodušnom pade na pamet da pomognem toj jadnoj i napaćenoj svetini i podsetim ih da ne učestvuju u biranju između zlog i oholog, da ne potpisuju mandatni ugovor sa đavolom u narednih 48 meseci. Meni sve jedno, ja sam svoje prošo, moje carstvo i onako nije od ovijeh svetova.
I gotovo svi koje sretoh poslednjih nedelja kleli su se u sve živo i mrtvo da im ne pada na pamet da ikada više predaju svoje živote najgorima od najgorih – najmanje što možeš da uradiš je da ne glasaš.
Ali u nedelju, pod okriljem đurđevdanskog jutra, tajno (da ni sami ne znaju) i tiho (da ne probude sami sebe), napustili su svoje tople brloge i poput zombija zaokruživača, s ispruženim rukama se dogegali do biračkih komora.

Prijatno đurđevdansko jutro - građani izlaze na biračka mesta
Prijatelji, braćo, kumovi, rešenje za koje sam se zalagao ovim je doživelo debakl, te vas ovom prilikom obaveštavam da je moja moralna, ljudska i biciklistička dužnost da podnesem ostavku na sve funkcije.
Žao mi je, kajem se što nisam učinio više! Ostalo je još toliko neiskorišćenog prostora na fejsbuku i blogu za agitovanje, ostalo je još toliko prijatelja i rođaka s kojima se nisam posvađao, toliko skoro-pa-istomišljenika na koje nisam fizički nasrnuo… Nisam čak ni sve one antiizborne nalepnice izlepio, ostalo pola kese. Sa ovakvom elokvencijom i šarmom ‘ladno sam mogao da visim po televizijama više no onaj akrep što spopada narod kreditnom karticom, mogao sam da poklanjam višak krvi pred kamerama, mitingujem po šankovima, pijacama i parkovima ili držim vatrene govore stojeći na zamrzivačima za sladoled…

Borbeni barjak predajem mlađim kolegama, neka se uče na greškama mojim. A ja sam vam odveć umoran, bolestan, debeo i star. Imam nameru da se malo odmorim, da više vremena provodim sa svojom porodicom, posebno sa svojim unukom Markom, po meni se ništa neće zvati, pamtite me po pesmama mojim, tanana nana na nana nana…
pet - 27.04.2012
Smak sveta
Svanuo je i taj sumorni dan. Bez ikakve najave ili racionalnog objašnjenja, naprasno su isčezli svi političari! Svi predsednički kandidati, još uvek aktuelni poslanici i odbornici (kao i kandidati za njihove naslednike), ministri, gradonačelnici, istaknuti članovi mesnih odbora, bosovi narko-kartela, vlast, opozija, poluopozicija... Kao da su u zemlju propali! Nisu se pojavili u svojim kabinetima, pred TV kamerama, na predizbornim mitinzima i otvaranjima novih asfaltnih deonica. Crne limuzine u sablasnim garažama snuždeno su čekale meke guzice omiljenih putnika, a umiljate okice pečenih jaganjaca i ostalih krkanluka tiho su jecale hladeći se. Ali čeljusti dragih političara nije bilo ni od korova.
Istina, ostala je neka sitna boranija koja se zatečeno okupljala po stranačkim prostorijama, ali su i oni, nemoćni pred novonastalim događajima, već oko podne rešili da ne čine ništa u odsustvu svojih ovnova predvodnika.

U opštem čemeru i kuknjavi, u mislima ožalošćenih i dalje je sijao onaj srdačni osmeh Tome Nikolića, a u ušima kao da je odzvanjao onaj Tadićev glas umornog porno glumca na samrti. Nadali smo se da će se hitro, poput Koštuničinih panterskih poteza, odnekud pojaviti barem iskreni Čeda sa rukicama na grudima ili bar ona poštenjačina Dinkić za kojim su svu kosu počupali i sedam Morava i Nišava suza isplakali regioni - jaka Srbija. Sa bolom u duši sećali smo se prohujalih dana kada smo se onako drugarski, praznicima rvali goli u blatu sa Slobom, Šešeljem, Zoranom, Ivicom, Dušanom...

Ucveljeni, bez svojih divnih predstavnika, ljudi su bili prinuđeni da se sami dogovaraju i zajedno odlučuju o svim stvarima od javnog značaja. Isto se dogodilo i u ostalim državama, tako da su granice i važeći savezi brzo gubili smisao.
Na zgražavanje nemoćnog naroda, zavladala je opšta anarhija! Iščezavale su globalne krađe, eksploatacija i ratovi, a u novonastalim okolnostima gasili su se i arhaični zanati lopova, ubica, huligana, sudija, policajaca, vojnika...
Prošlo je otad dosta vremena, na stare dobre dane sećaju nas još samo putujući cirkusi koji gostuju u bivšim skupštinama, sudovima i policijskim stanicama, gde tužni klovnovi, akrobate, pajaci i Vuk Drašković izvode predizborne tačke u znak sećanja na doba kada smo bili srećni.
necu da budem anoniman, hocu da budem pilot...
pet - 20.04.2012
Ludom radovanje

izvor: DIREKTNA AKCIJA
Biće posla za sve, zaustavićemo stranačka zapošljavanja, iskorenićemo korupciju, ukinućemo PDV, obezbedićemo besplatno školstvo i zdravstvo, dovešćemo 400 milijardi dolara stranih investicija, decentralizovaćemo Srbiju, smanjićemo kamate, sagradićemo autoput Beograd – Takovo – Preljina - Zrenjanin, dovešćemo u Srbiju Mercedes, Ferari i Porše Lin, izgradićemo Đerdap 3, podelićemo po 1389 evra od akcija od prodaje Kosova, Kosovo će biti srce Srbije, smanjićemo stopu kriminala sa veličine 45 na broj 37, osiguraćemo stimulanse za razne kategorije stanovništva, legalizovaćemo marihuanu i kajmak, paradajz će ponovo imati ukus, izribaćemo Srbiju, pretvorićemo dedu u babu a babu u Đokovića, obezbedićemo 13. penziju, 14. platu i 15. džeparac, rodićemo vam sina kralja kokaina, Dunavom još šibaće vetrovi, Moravom će plivati delfini, stavljaćemo više kikirikija u grisine i manje vode u špricer, sagradićemo petnaest novih vojvođanskih ski centara, oko vrata amajliju staru samo ne gitaru, pozdraviće vas onaj što sam vas jebo, pomirićemo pedere i gejeve, ako smo bez greha bacićemo kamen prvi, vaskrsnućemo Zorana i ofarbati mu jaja za tucanje, stupaćemo u seksualne odnose sa ogavnim i kljastim, sagradićemo po most preko Save u svakom mestu, Ami Dži će biti smešniji od Čkalje a Sergej Trifunović žešća legenda od Bate Živojinovića, pustićemo vas da bacate betonske table sa vrha svoje zgrade, pokraj palme na obali mora rastaće se dvoje u suzama, porušićemo Stupove, polomićemo čaše od kristala, častićemo vas pendrekom u bulju, otećemo vam sve što imate, ješćete dlake, pušićete mačke, gavrane i bube, streljaćemo vas po vozilima javnog prevoza, izvadićemo vam creva i deliti ih po vrtićima umesto lastiša, vadićemo vam oči, silovaćemo vam decu, pse i kanarince, spremićemo vam postelju od tucanog stakla, flaširaćemo živu sodu za celu porodicu, smejaćemo vam se dok povraćate krv, tući ćemo vas po klinikama, golicaćemo vas do smrti, lizaćemo vam uši... ma biće vam puna kapa, puna šaka brade, puna škola đaka niotkuda vrata a unutra besni požar.

petlja i most kod Preljine biće otvoreni do 31. juna
čet - 12.04.2012
Nestašni đački izleti
izvor: DIREKTNA AKCIJA
Predivni prolećni dani poklopili su se sa najradosnijim hrišćanskim praznikom. Provodite ga u društvu najmilijih, u društvu onih o kojima brinete, razgovarate i sanjate tokom čitave godine. Oni su vam sve i svja, bez njih ste go pištolj!

Nalazite se u bajkovitoj šumici kraj bistre planinske rečice. Cvetković je već raspalio roštilj, Koštunica skuplja travčice i cvetiće za salatu, Čeda od lokalnih đilkoša pokušava da završi nešto za bolji štimung, dok Mrka već satima bezuspešno sklapa kineski šatorčić. Toma nežno prebira žice na cvećem okićenoj gitari, setno zagledan u Jadranku koja se nedaleko od njega sunča u toplesu. Čanak i Đelić izlaze iz šume noseći pod miškom sveže „ubrane“ veprove, Drašković i Zukorlić kače lovinu na granu, seku je, vade joj creva i sole. Stiže i Velja sa dva kanistera šljive, sledi ga mazni Boris koji trijumfalno spušta sanduke piva u studenu rečicu. Palma i Kandićka već su zajapureni od jurcanja za frizbijem. Đilas i Vučić se kikoću puštajući zmaja, drže se za ruke, puće usnice i trepću okicama. A Jorgovanka, Slavica, Pop Lazićka i Teofil devojačkim kikotom rasteruju bambije dok naskaču na „trule kobile“.
Dan je već na umoru, lolalo se i bekrijalo, tucalo se, žvakalo i pilo. Vreme je večere, a roštilj davno smazan. Tada Dinkić i Dačić siđu do reke gde zbare neku dvojicu pecaroša da im se pridruže u lovu. Ubrzo potom, Mlađan i Ivica se vraćaju s nepoznatom lovinom u krvavim džakovima. Kažu da su se ova dva alasa umorila i otišla kući, a ni riba ne grize, po štapove i pribor će doći ujutru. Vas šalju po pivo i rizle na pet kilometara udaljenu pumpu koja radi i praznikom, taman da se vratite dok oni pripreme ulov. Vraćate se tek nakon dva sata po mrklom mraku. Pijana družina postaje bahata, povraćaju po vama i dobacuju vam lascivne komentare dok jedete poslednju šniclu mesa vama nepoznatog ukusa.
Na trenutak se sve utiša. Plamičak s petrolejke baca sablasne senke na njihove krvave očnjake, okružuju vas i ćutke se približavaju vadeći ogromne kame.

pet - 06.04.2012
Smehotresna olimpijada
izvor: DIREKTNA AKCIJA
Izbori, i... i... izb... a... aa... aaa... ahahahahaaa!... Joj, joj, čekajte malo, umreću od smeha!... Uh, uh, ljudi, ovo je da pandrkneš! Ahahahaha, rohohoho, aaa... Uh, uh, ček' malo vode da po-popi... pljuuuv-kašljuc-zagrc-kah-kah-kah... Uh, umalo se ne udavih... A, a, a, aaaahahahahaaaa.... Izbor za bolji život... Bolji? Posao, investicije, sigurnost? Ahahahaha, pilulilulilu, juuu, zacen, šmrc, grok, joj, joj, suze mi krenuše, jaoooo, ahaha AaAaAaAaAa...
Po... po... Pokreni Srbiju, uhuhuhu, aaaaaahahaha, gur-gur, pokrenu, guraj guraj, daj ga na kant, e e e, pazi da ti ne u'vati ruke... ahahahaha (cimanje nogom, lupanje o astal, padanje na dupe, valjanje po podu, hvatanje za srce...), joj, joj, krepaću, joj, ahahahaha ha ha ha aaaaa!

Za Srbiju – znaš zašto... e zna'zašto, batice?... Za za aaahahaha... Različak! Različak? Hi Hi Hi KIKIKIKI... Različak, različak vreteno... Kolenike, kolenike, vreteno! Naš'o dragi, pa ne da, dok ne pođem za njega, različak tandrčak vreee teee nooo... Joooo, jo, joooo, iiiii ijuju...
Istina? Isti-na!... Ahahahaha – Isti, na - izvolte, volte, vole, ole ole, lelele, lele Ciganko, brboć brboć, bući bući, šugi dubi, grok, njiha njiha, prrrr prrrr, njiiii, IA IA IA!... Konačno imam za koga da glasam... Uh uh uh, joj joj...
Biram, bir, bir, beer, Biram Srbiju! Biriboć biriboć boć boć... turio Ljubiša pivo da se 'ladi, pa zaboravio flašu da izvadi, evribodi!... Bibibi Biram Srbiju, ijujujujuju, ju, ju, uuuujujuju, u, u, u...

Za dostojan život svih građana Srbije... Beograd zna, saznaj i ti... Socijalisti ponovo u modi... Domaćinski... Socijalno pravedna Srbija… Naše su namere časne... Časne? Ne, ne, neeee... a a a a, aaaaaaahahahahaha, joj, joj, joj (cimanje glavom i đipanje o pod), neee, umirem, umirem...
Stop stranačkom zapošljavanju!... Šta ovaaaj reče? Ah umirem, definitivno umirem, stanite, preklinjem vas! Ahahahahahaaaa (bale cure, lice postaje crveno, karirano, tufnasto, na pruge... glava se povećava, iz ušiju izbija para, usta pene, oči ispadaju na federe, telo otkazuje...)

pon - 26.03.2012
Šta možete da kupite za 80.000 dinara?
izvor: DIREKTNA AKCIJA
Spletom bizarnih okolnosti, o čemu detaljnije možete pročitati klikom OVDE, zapalo mi je da platim 80.000,00 dinara ili se nađem iza rešetaka od 6 meseci do 5 godina!
Bar da je bilo pre godinu dana dok sam imao stalni posao kolumniste i astrologa u „Kuriru“, pa da gladujem nekoliko meseci i skrpim... Ali nakon što je (kako mi bivše kolege došapnuše) intervenisao izvesni gradonačelnik, nezvanični urednik dnevnih listova i vlasnik većine reklamnog prostora u medijima - popih otkaz, a kolege iz drugih dnevnih listova mi tužno objasniše da, iako bi vrlo rado da me imaju u svojim redakcijama, postoji nekakva crna lista na kojoj se nađoše i moje pošalice. Skroman kakvog me majka rodila, nisam imao pojma da jedan horoskop i nedeljna kolumna mogu toliko da zaplaše nesagledivo nadmoćnijeg protivnika!
Iskreno, osamdeset crvenih novčanica na gomili nisam do sada imao priliku da držim u rukama, pa sam se dao u sanjarenje šta bih osim sopstvene slobode mogao time da kupim.
Upravo toliko koštaju čak 2.963 vekne belog hleba ili oko 200 kilograma mesa, tona i 700 kilograma jabuka, dve i po tone krompira ili recimo 210 kilograma „alpske“ salame (što bi bilo dovoljno za doručak čak 1.052 radnika na gradilištima).
A kad već toliko može da se pojede, red je i da se zalije. Tako za ovu sumu možemo pazariti čak 1.702 flaše piva (85 gajbi – ceo kamion!), dovoljno da se počasti čak 287 pivopija (ako računamo da imaju prosečan cug od šest piva po večeri).
U slučaju da mi pukne film, za te pare bih mogao da kupim 533 litara benzina i, ako odlučim da ga iskoristim za pokretanje motornog vozila, sa još nekoliko osoba se provozam od Smedereva, preko Pariza, do Barselone i nazad (7.619 km + sve putarine po viamichelin.com).
Za ove pare može se pazariti i 678 kilograma suvog vrata, što bi bilo dovoljno da se prekriju tela bar 800 nagih lepotica na nekoj grandioznoj zabavi sindikata pravosuđa koja bi ušla u Ginisovu knjigu rekorda.
A ako ih ikako skupim, moći ću i da uplatim za Zdravstvo Beograda i time pripomognem kojem nesrećnom bolesniku, ali i gradonačelniku u kampanji koji će ponosno pozirati kraj novih medicinskih aparata i preuređenih domova zdravlja.
###
(svi koji bi da pomognu da se prikupi ova bezobrazna suma, mogu da se jave na idolmladih@yahoo.com ili dođu standardno u četvrtak u pab BROD, odnosno na festival solidarnosti "Tobićevi dani" koji će se održati od petka do nedelje u Zmucu na Zemunskom keju (iza restorana "Šaran").
OVAKO IZGLEDA OSAMDESET CRVENIH NA JEDNOM MESTU:
I vidi da se na naslovnoj mojblog sistema popravi link do tvog bloga.
sre - 21.03.2012
TOBIĆEVI DANI – Festival solidarnosti
ZMUC, Zemun, 30. MART - 1. APRIL
izvor: DIREKTNA AKCIJA
Kolumnista DA, Ivan Tobić (ex Idolmladih), pozvan je na sud zbog isfabrikovanog napada na policijsko službeno lice (napad se, prema optužnici, odigrao ,,iz ležećeg položaja”!), a zapravo prevashodno zbog jednog potpuno benignog dobacivanja policijskom pozorniku. Nakon premlaćivanja, pritvora i dvogodišnjeg procesa, u kojem nije omogućeno pojavljivanje nijednog od brojnih svedoka događaja, kao izraz ,,dobre volje”, Tobiću je ponuđeno da uplati 80.000,00 dinara u budžet Zdravstva Beograda, ili da u protivnom izdržava kaznu od šest meseci do pet godina zatvora.
Kao pomoć Ivanu Tobiću, organizovan je festival nesvakidašnjih kulturnih dešavanja. Ulaz je besplatan, a sav prihod od prodatog pića, izloženih eksponata i dobrovoljnih priloga namenjen je fondu pomoći ovom novinaru, piscu i našem saradniku, nad kojim se vrši policijsko nasilje.
(uskoro više informacija o čitavom slučaju, kao i preciznija satnica festivala)
čet - 15.03.2012
Obesite ih visoko!
izvor: DIREKTNA AKCIJA
Oduvek sam se pitao kakva to spodoba treba da budeš pa da razdragano posećuješ javna vešanja, krvoločno skandiraš dželatima i pljuješ i kamenuješ buntovnike i sitne kriminalce tokom poslednjih trenutaka njihovih bednih života. Zar su tokom istorije zaista postojali ljudi koji se toliko naslađuju spaljivanjem veštica, streljanjem, čerečenjem, razapinjanjem, odrubljivanjem glava, nabijanjem na kolac?... A tako retko bi se pobunili protiv zloglasnog kralja ili korumpiranog šerifa, sem kad im je dupe debelo priklješteno uza zid.

vešala za vandale, preko puta Beogradske arene, ispred zgrade B92
I tako pre neki dan pustiše snimak nekih klinaca koji u tramvaju zlostavljaju onaj jadni nezaštićeni validator karata. Ostavimo po strani to što mi slični žutokljunci često nisu nimalo simpatični, i pozabavimo se medijskim linčem koji je usledio. Tako su horde posetilaca sajta „B92“, zgroženi i prestravljeni ovim štetočinstvom, uzeli pravdu u svoje tastature i u nadahnutim komentarima predlagali višedecenijsku robiju, rad u kamenolomu, renoviranje kompletnog voznog parka GSP, kazne koje su se kretale od 4.500 do 15.000 evra („a ako tata nema da plati, da mu uzmu stan, pa da vidi!“)... Temu je brzo obradio i vickasti portal „Njuz“ koji je smelo objavio štos u kojem huligani traže zabranu kamera u prevozu. Autor je očigledno isti onaj koji je na sajtu B92 insistirao da se u Beogradu hitno instalira bar dva miliona sigurnosnih kamera. A „Studio B“ je uz prilog o ovom nezapamćenom zločinu dodao da su to isti oni koji kradu bakarne kablove, zbog čega umiru deca i starci jer ne mogu da se jave telefonom tati i mami kad dođu iz škole, odnosno pozovu hitnu kad im pozli.
vandali, ubice, manijaci, plavuše, čedomorci
Nakon pola dana opšteg straha, usledile su ospokojavajuće udarne vesti: „Predao se vandal iz tramvaja!“ Po naslovu bismo pomislili da se radi o naoružanom psihopati koji je uzeo desetoro dece kao taoce, od kojih je troje već likvidirao, a ostalima odsekao noseve.
Zločinac je priveden, a Pošteni građanin može spokojno da zaključa svoje četiri brave, uključi kamere, poželi laku noć svojoj ubojitoj tastaturi, legne u krevet, zagrli svoj voljeni validator i utone u san pravednog i neustrašivog superheroja.

fin čovek evropejac, posetilac sajta B92 i redovni ostavljač komentara
komentarišeš komentare, jel tako? pljuckaš pored aut-linije?
a zašto ne uđeš u 'igru' i osetiš tu "krv" o kojoj pišeš?
dvadesetogodišnjaci koje nazivaš klincima su sve samo ne 'klinci koji se igraju'
pre kratkog vremena je njihov vršnjak izbo čoveka u tom istom javnom prevozu jer mu se nije dopao način kako čovek ( inače Goranac, ali kome je to bitno) meko izgovara slovo 'č' pa je odlučio ( svim svojim odgovornim, punoletnim bićem) da i on 'malo brani Kosovo' tako što je ubo čoveka u vrat više puta
je l' i to 'klinačka igra' samo zato što počinilac 'nema više od 20 godina'?
ja kažem: nema ni manje! i treba da odgovara isto kao neko ko bi imao, recimo, 40... bez razlike
i sad ćeš da se pojaviš ti i da ih aboliraš sa 'zaigrali se klinci od po dvadesetak, a ti bi da ih linčuješ'
ne bih da linčujem, ali da kaznim drakonski - DA!
a da bi se to učinilo mora se saznati ko su.. što je u slučaju gorepomenutih političara jasno i poznato, te nije potrebno da društvo reaguje akcijom kao što je bila ova da se izvrši pritisak na okruženje ovih 'klinaca' da se ili sami jave ili da ih prijave ... što se i desilo
zašto ne pogledaš taj detalj o omrznutim validatorima ( da, poznata mi je priča oko istih, i imam svoj stav koji se razlikuje od stava storija sa TV STB) i shvatiš da je tim 'simboličnim' činom taj klinac pljunuo na sve nas koji plaćamo ( nemali) porez ovoj državi i gradu od koga su plaćeni dotični uređaji, i pozvao sve njemu slične da to ponove u nadi da će proći nekažnjeno?
ili ti je to 'dosadna priča' za tvoj blog?
i trebaju kamere svuda, i treba prijaviti vlastima sve što iskače iz 'normalnosti života', jer ćemo jedino tako bar pokušati da napravimo priliku ako ne nama a ono našoj deci za iole normalan život u nekom dolazećem vremenu
a naravno, treba i kontrola onih koji to kontrolišu..
a priče o 'Velikom Bratu' ostavi za to vreme, koje našem 'društvu iz kamenog doba' nije još ni na horizontu
http://www.b92.net/kultura/art_durbin.php?nav_category=1205&nav_id=590886
( i ovo je bilo 'na slepo', pa šta? ko te pita.. :p )
a za ostale.. društvo se neće 'unormaliti' dokle god se pojedincu koji se 'usudi' da iznese sud različit od suda gomile ( nisam rekao 'većine') budu lepile raznorazne etikete na personalnom planu ( jer, je l' te, za intelektualni 'fali kapaciteta) iako to mišljenje samo liči na ono iskazano od strane 'suprotne gomile'
na posletku, ja sam stojim iza svojih reči i misli, a iza mene stoji samo moja senka..
pa izvolite..
sre - 07.03.2012
U ZEMLJI ZEKA I MEDA

izvor: DIREKTNA AKCIJA
Počelo je naizgled naivno – iznenadne nestašice šargarepe i kupusa, sporadične restrikcije krušaka i meda na koje je malo ko obraćao pažnju, da bi mic po mic sve više ljudi u vidokrugu počelo da se goji i krzni, skakuće i preplašeno gricka kao je sve to tek tako, a dešavalo se svašta - poput uvođenja čudnih mernih jedinica, aparata kroz čije rupice se može videti budućnost, žena koje savijaju udove poput gume, stroge zabrane ponavljanja istih reči - i nije bilo samo „ko ponavlja moje reči jede govna iza peći“, a da se ni u jednom trenutku ne obliže i debeljuškasti ministar oružanih plišanih telećih medvedića koji voli da ponavlja jedno te isto i iza peći jede ono s mlekom koje bi trebalo da teče uz med jer je red da se zavede med, ali ga je sve više nestajalo pošto su mečke izgubile svaki obzir, a prokrznavanje čak i većine mojih prijatelja i daljih rođaka postalo je tako nepodnošljivo da je zaglušilo i uniformisano „šefe, koj’ ti vrag“ koje je odzvanjalo sa svih strana dok su raspevanom prascu toliko klicali da postadosmo tako nastrani da deluje kao da izlaza nema, ali ga ima, ali ne kako nam se automatski čini, u nemoćnom besu i vadioku koji nas nestaju u samojedu, već valjda u samoblagostanju, smeškanju u inat i koncentrisanju zečje šape koje nakovanjski u tim trenucima počinje da raste do ubojitih čvrstina puta brzina puta snaga, jer mi ga stvarno onog volimo i cenimo, ali taj put mržnje kojim bi da nas vodi, tera nas da sačmom samoranjavamo naše tureve i pufnaste repiće i da ispijamo još jedno ljuto piće za zalutale tetke i mladiće što putuju za Zaječar i Zagreb, Zambiju i Zanzibar, a za čije babe zdravlje, eve ti kurac, more mrš’, ček’, ček’, stani - pobuni se medved sav umazan u med ko prase u govna, pile u kučinu, uvalim ti lažnih 800 evra iz monopola, ovo ide do bola, još se i rimuje, o o o, tko će shvatiti to, levica desnica centralno, surovi kapitalizam - umilni komunizam i obratno, Osmi mart na Pun mesec garniran obiljem osmica koji su Kinezima toliko sretni brojevi da svi nešto počinju u datumima punim osmica, dok četvorku preziru koliko zapadna civilizacija preza od broja trinaest, kao redni broj praseta u ovoj umiljatoj zemlji zeka i meda...
A ja sve to godinama promatram tužnim okicama i sa ostalim volovima tiho pasem.
ODLIČAN (5) Shop Boys
(autoru su kao bebi stavljali LSD u mleko, dok mu konačno u 8. godini života školski lekar nije preporučio da pređe na heroin)

sre - 08.02.2012
Svet je lep
izvor: direktna akcija
Bajkovito zimsko veče (posralo te meče!). Žuti konj grive plave i debela crvena mazga upregnuti u rustikalne saonice vuku vas ka zamku prijatelja koga ne sretoste još od onomad kad se Desilo. Pripiti mesec kezi se međ raspevanim zvezdama kurvama, uljuljk snegoškripa ko pomilovanje po mudima uterusa nakon svega što ste prošli.

Prijatan doček uz zvezdani čoček, kuvano vino i pečene đakonije-nego u volu. Kamin, familija, familija i razuzdana komšinica kojoj namah ispade sisa koju nespretno umota u „Ekspres politiku“, na čijoj naslovnoj pohovani Tačić preskače bodljikavi lastiš. Deca na „nintendu“ raspalila po akcionoj igrici posvećenoj nedavnim dešavanjima. Domaćin ih podseti na domaći, pa prasnu u smeh. Tema iz novije istorije. A svačeg na trpezi za svakojeg čoveka - otkada pretežno ravnomerno je raspoređen zbir svega na svetu (uz prijatni rad daleko ispod donjeg praga bola gde odseliše sudije i advokate).
Lolate se i bekrijate, raspojasanost ne poznaje žovijalni sat. A konji već zadremali u štali, uprkos iritantnom hrkanju uniformisanih dokoličara u penziji koji su do nedavno važili za strah i trepet (imaju velik kapacitet pluća i duge noge, a osnovni kostur sisara prilagoden im je silovanju dok dugo stoje na vrhovima prstiju).

Već je dockan i vi pokušavate da se odjavite, ali domaćin insistira da čaprazdivanite još malo. Istina, ni ne ide vam se. Vodi vas u podrum gde s ponosom otvara kacu kiselog kupusa. Sklanja kamen s vrha i u lavorče vadi tri parlamentarne glavice ubrane s nekada omiljenih političara. Odlazite na krov i ispaljujete ih iz topa na Luksemburg, Lihtenštajn i Andoru. Vrištite i skačete od sreće ko mala deca. U daljini se čuju pederi kako mjauču iza šupe, dok žene u crnom zavijaju na mesec i po krovovima jedu antene koje su povučene iz upotrebe otkad se pojavila kablovska čijim kablovima podaviše sve one akrebe sa šarenim šalovima i petardama.
E stani, još nešto - evo ti 800 evra, idi kupi čokoladu!
(autor je predsednik upravnog obora Narodne banke)
