uto - 13.05.2008
Ej, Zagrebe!
NAPOMENA: ZBOG SPREČENOSTI BUBNJARA I FRONTMENA BENDA SINIŠE DA NASTUPI U ZAGREBU, UMESTO TOBIĆA TOBIĆA IDOLA MLADIH, NASTUPIĆE TRIBUTE TO POKOJNI TOBIĆ TOBIĆ OKUPLJEN OKO BASISTE MILOŠA!

Recenzije albuma |14.5.2008. srijeda 9:33
![]() |
Razni izvođači ŠTA TREBA MALOJ DECI |
| Izdavač | Kornet |
| Godina izdanja | 2007. |
| Ocjena albuma | ![]() |
Nakon nedavne recenzije kompilacije nove srpske scene "Jutro će promeniti sve", dobio sam na recenziranje još jednu kompilaciju sastavljenu od bendova iz susjedne nam Srbije, pojačanu s bendom Radost! iz Zagreba. Ono što povezuje ove bendove je istinska zajebancija, pjesme prepune humora, no vrlo često i britke ironije upakirane u taj isti humor.
Kompilacija je napravljena na način da se predstavi sedam bendova s po tri pjesme. Kada bih birao koji od tih sedam bendova mi je najdraži, teško bih se odlučio, ali, kako me ipak privlači ono što je najporemećenije, onda bih na prvo mjesto stavio Piknik s pjesmom "Miš puž i ker", zatim Elektrolastin megahit "Guzata tinejdžerka", Činčovu uvodnu i naslovnu "Šta treba maloj deci" te Tobićev "B92".

Nabrojao sam omiljene pjesme s kompilacije, ali ne može se reći ni da ostali zaostaju. Horkestar znamo još sa spomenute kompilacije (pjesma "Jedem ti malter") , a to je i jedini bend koji se nalazi na obje kompilacije, zatim su tu Krš te posljednji bend, zagrebačka Radost!, jedini koji su tu malo više rockerski nastrojeni, ali im je tekst još uvijek ista poveznica s ostalim bendovima.
Još kao klinac sam obožavao Zabranjeno pušenje, a omiljena pjesma mi je bila "Radost prvog žita", tako da sam uvijek tražio i volio bendove koji imaju tu humorističnu stranu. Zanimljivo je da se članovi međusobno isprepliću u dosta bendova, tako recimo Horkestar tvore većina članova iz ostalih spomenutih bendova. Ljudi su pokazali da je suradnja jedini način i da neće biti nikakvih problema ako se jedan hrvatski bend nađe na istom CD-u s bendovima iz Srbije.
Ipak je prijateljstvo tih bendova nadvladalo glupe i besmislene podjele ne 'ove' i 'one'. Producent albuma je Ivan Tobić.
Omot albuma je posebna priča i još jednom me je natjerao da se smijem do besvijesti. Upakiran je u tanku CD kutijicu, što još više utječe na to da kompilacija bude veći trash, ali nije to ono što me nasmijalo, već cover na kojem se nalazi medvjedić igračka otkinute glave, a na majici je označen mali kružić na koji se mogu nalijepiti naljepnice grbova Hrvatske, Srbije, Crvene zvezde, Partizana, zatim sponzorske naljepnice Sonya... Eto, još jednom se dizajner dosjetio kako da se dobrano izruga uniformiranosti koju svi mi više ili manje volimo.
Ovaj album nije od onih uobičajenih rockerskih albuma, već je dokaz da stvarno ima bendova koji imaju smisla i volje prikazati surovu sadašnjost na malo ironičniji način. Bogme bi im i Rambo pozavidio...



